Karel Čapek: Poštarska bajka

Karel Čapek rođen je 9.1.1890. u Malim Svatonjovicama u sjevernoj Češkoj. Umro je 25.12.1938. u Pragu. Školovao se u Brnu, Pragu, Berlinu i Parizu. Bio je doktor filozofije, novinar i najpoznatiji pisac izvan granica svoje domovine. Najistaknutiji je češki književnik između dva svjetska rata. Prije Drugog svjetskog rata, upozoravao je na opastost koja prijeti od fašizma.

Prve književne radove napisao je i objavljivao zajedno s bratom Josefom. Samostalno je pisao priče, romane, drame, putopise, eseje, kozerije i feljtone. Pisao je za odrasle, ali njegove bajke za djecu pronijele su mu slavu diljem svijeta. Prevedene su na mnogo jezika, a na hrvatski ih je nanovo preveo naš vrsni prevoditelj Predrag Jirsak. Ilustracije iz originalnog, češkog izdanja izradio je Josef, brat Karela Čapeka.

Bajke je počeo pisati za vrijeme Prvoga svjetskog rata, crpeći građu za njih iz narodnih predaja svoga rodnog kraja. Napisao je jedanaest priča kojima se svrstao u osnivače moderne bajke. Za djecu je još napisao i knjigu "Dašenjka ili Život šteneta" (prema kojoj je snimljen i animirani film), a s bratom Josefom dvije knjige: "Pripovijetke o psiću i mačkici" i "Dobro se svršilo ili debeli djedica, razbojnici i detektiv".

Poznato djelo za djecu je "Poštarska bajka". Svrstavši u "Poštarsku bajku" patuljke, pisac je priču pretvorio u bajku. Uz stvarne službenike poštanskog ureda i poštara Kolbabu, u ovoj se bajci pojavljuje zanimljivo društvo čovječuljaka, gnoma ili patuljaka koji posebnim sposobnostima otkrivaju vrijednost pisama osjećajući dodirom toplinu kojom zrače.

Bio je listonoša po imenu Kolbaba. Dosadio mu je posao jer je puno hodao i stalno nosio račune kojima se ljudi nisu veselili. Jednog je dana zaspao u pošti. Probudilo ga je šuškanje. Mislio je da su miševi ali umjesto miševa našao je poštanske patuljke. Kolbaba je začuđeno gledao kako patuljci preslaguju pisma, važu pakete, broje novac i tipkaju brzojave. Bilo ih je osmero i svi su vrijedno radili. Kada su bili gotovi s poslom, odlučili su se kartati pismima umjesto kartama. Kolbaba ih je promatrao i odlučio se poigrati s njima. Patuljci su mu podijelili pisma i objasnili pravila. Slabe karte su bila pisma u kojima ljudi nešto lažu, pišu nešto jer moraju ili zbog ljubaznosti. Jače karte su ona pisma u kojima ljudi pišu nešto zanimljivo, veselo i iz ljubavi. Najjača karta su ona pisma u kojima čovjek daje cijelo svoje srce. Kolbaba je pamtio pravila ali mu nije bilo jasno kako znaju koje je pismo koje. Patuljci su mu objasnili da su ravnodušna pisma hladna, a ona u kojima ima ljubavi su toplija. Kolbaba je želio otkriti sve o patuljcima, pa čak i to gdje spavaju.

O događajima te noći nikome nije pričao. Od tada je Kolbaba zavolio svoj posao. Jednom je našao pismo bez adrese. Odnio ga je upravitelju da odluči što će s njim. Jedan gospodin je predložio da ga otvore i vide kome pripada. Kolbaba je ispričao upravitelju o patuljcima i predložio da oni pogledaju pismo. Upravitelj se složio jer pisma nije smio otvarati. Navečer je Kolbaba čekao patuljke da mu pomognu otkriti kome je pismo napisano. Jedan patuljak prislonio ga je na čelo i ispričao da je vozač Frantik pisao Marženki ali i dalje nisu znali adresu. Ujutro je Kolbaba sve ispričao upravitelju i odlučio tražiti gospođicu Marženku i dati joj pismo koje joj je napisao zaručnik Frantik. Hodao je godinu i jedan dan po raznim gradovima i pronašao mnogo gospođica Marženki ali nikako onu pravu. Nakon dugog puta sjeo je da se malo odmori.

Naišao je crni automobil u kojem su svi bili tužni. Vozač automobila, odjeven u crno, i gospodin koji je sjedio otraga odlučili su povesti gospodina Kolbabu. Automobil je polako i tužno vozio. Kolbaba je saznao da je i vozač jako tužan jer mu njegova draga nije odgovorila na pismo. Odlučili su zajedno potražiti gospođicu Marženku. Automobil je jurio sve brže i brže, a vozač je pjevao i klicao od sreće. Dovezli su se do kuće gospođice Marženke koja je također bila tužna jer već godinu i jedan dan očekuje Frantikovo pismo. Sjedila je iza čistog prozorčića, bila je blijeda i šivala je haljinu. Gospodin Kolbaba uruči joj pismo, naplati kaznu od dvije krune zato što na pismu nije bilo marke. Kada je Marženka pročitala pismo jako se razveselila. Kolbaba joj je objasnio zašto je tako dugo čekala pismo.

Na kraju joj je doveo i vozača Frantika. Frantik je skupio hrabrosti i čekao odgovor hoće li se Marženka udati za njega. Pristala je. Svi su bili sretni, čak je i automobil vozio veselo jer ga sada vozi sretan vozač.

Ulomak:

Kada su prevalili otprilike tri kilometra, prozborio je gospodin Kolbaba:
- Nemojte mi zamjeriti, gospodine, vi valjda idete na pogreb, zar ne?
- Ne idemo - rekao je tužni gospodin šupljim glasom. - Zašto mislite da idemo na pogreb?
- Pa - rekao je gospodin Kolbaba - gospodine, jer ste vi tako tužni.
- Ja sam tužan - rekao je gospodin mrtvačkim glasom - zato što moj auto tako polako i tužno vozi.
- Pa, da, rekao je gospodin Kolbaba. - Zašto ovaj lijepi bugatti tako polako i tužno vozi?
- Zato što ga vozi tužan vozač, rekao je crni gospodin turobno.
- Aha - uzdahnuo je gospodin Kolbaba. - Oprostite, gospodine, a zašto je zapravo taj gospodin vozač tužan?
- Zato što nije dobio odgovor na pismo koje je poslao prije godinu i jedan dan - odgovorio je crni gospodin. - Znate, on je pisao svojoj najdražoj, ona mu nije odgovorila, pa sad misli da ga više ne voli.

Plan bajke:

1. Poštar Kolbaba želi znati što se u pošti događa noću
2. Poštanski patuljci razvrstavaju pisma
3. Pismo bez adrese
4. Patuljci otkrivaju tajnu poštaru
5. Poštar traži vozača Frantika i Marženku
6. Pronalazi ih nakon godinu i jedan dan

Zvanja i zanimanja koja se spominju u bajci:

• kraljevi, prinčevi, patuljci, vitezovi, čarobnjaci, divovi, drvosječe, vodenjaci, poštari, upravitelj, vozač, bravar, stolar, kondukter, prodavač, krojač...

• Češka

• godina i jedan dan

Glavni lik:

Gospodin Kolbaba

• listonoša, vrijedan, pametan, veseo, ponekad tužan, znatiželjan, uporan, odgovoran, volio je biti u društvu patuljaka, zabrinut, brižan, umoran od dosadnog poštarskog posla, umoran od hodanja, proputovao je cijelu Češku da bi ponovno zbližio dvoje zaljubljenih

Sporedni likovi:

Poštanski patuljci

• Bilo ih je osam. Mali, bradati i brkati čovječuljci s poštarskim kapama na glavi. Oni su živjeli u pošti i razvrstavali su poštu. Mogli su pročitati zatvorena pisma. Marljivi su (radišni), dobri, spretni, domišljati, zaigrani. Bili su radoznali. Ispravljaju tuđe pogreške, dovršavaju tuđe zadatke.
• "To su vam majušni i brkati čovječuljci, otprilike kao omanji primjerak kokoši, ili kao vjeverica ili zec, tako nekako; a na glavama imaju kape kao pravi poštari i nose pelerine kao pravi listonoše."

Upravitelj pošte

• Bio je pošten i nije dao otvoriti pismo, strog i odlučan. Pustio je Kolbabu da ide tražiti Marženku.

Frantik/Francek/Franjo

• František Svoboda, zvani Francek. Vozač limuzine, jako je tužan jer nije dobio Marženkin odgovor. Zaljubljen je i jako zbunjen. Zaboravan je, strpljiv, u školi nije naučio puno o pisanju.

Gospođica Marženka/Marica/Marija

• Tužna je jer nije dobila Frantikovo pismo pa je mislila da ju je zaboravio. Na početku bajke bila je tužna i uplakana, na kraju vesela i sretna. Zaljubljena.

Nepoznati gospodin

• Vrijeđa ljude, radoznao, ne poštuje zakone.

Gospodin u crnom

• Dobar je i pomaže ljudima.